U blizini roditeljske kuće Sv. Nikole imao je svoj dom neki čovjek, nekad bogat, ali je izgubivši carsku službu, izgubio gotovo sav imetak i postao siromah.

Imao je tri lijepe i pristale kćeri koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretan otac odluči trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri da tako nešto zaradi. One se jadnice usrdno pomole Bogu da ih izbavi od tog zla i spasi njihovu čast i poštenje. No sveti je Nikola nekako doznao za tu crnu odluku nesavjesnog oca pa uzevši vrećicu, napuni je dukatima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do njihove kuće, ubaci   zamotak kroz prozor, brzo se udaljivši. Otac onih djevojaka silno se začudio kad je ujutro našao toliki novac. Razmišljajući dođe do uvjerenja da mu je to ubacio neki prijatelj. Vidjevši da je svota dostatna da časno udade jednu kćer, opremi je i dade joj miraz. Ali jednoga jutra nađe vrećicu s dukatima te spremi i drugu kćer. No tada odluči noću čekati u zasjedi svog dobrotvora. I doista, upravo  kad je Sv. Nikola ubacio svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč svem zaklinjanju neka šuti, sretni je otac svima razglasio što mu je učinio Nikola – prijatelj sirotinje.

   Blagdanu Sv. Nikole najviše se vesele mala djeca, koja željno iščekuju njegov dar. Pije spavanja stavljaju čizmice, koje su prije dobro ulaštili, na prozore i zadovoljno utonu u san. Željno iščekuju jutro da pogledaju u čizmicu i vide što su dobili od Sv. Nikole.