Osnovna škola "Slava Raškaj" Ozalj

Sam vrh je malena zaravan s livadom okruženom lijepom brezovom šumom, ali bez vidika. Slijedio je duži odmor. Na svježem i čistom zraku svima su prijali sendviči iz ruksaka. Zatim smo se formirali u 3 grupe. U prvoj grupi 4. razreda učiteljica Mirjana je planinarima pokazala planinarske oznake, kretanje označenim planinarskim putem; koje drveće ondje raste, kako se planinar brine i čuva prirodu. U drugoj grupi 5. i 6. razreda vodiči su učenike upoznali s planinarskim ruksakom, tj. što planinar mora imati u ruksaku i koja je razlika u opremi običnog planinara i vodiča. U trećoj skupini 7. i 8. razred  učitelj Geografije Željko pokazao je kako se možemo orijentirati u prirodi. Vodiči su istaknuli da mahovina nije uvijek pouzdan orijentir sjeverne strane. Svim planinarima je pokazan kompas, topografska karta i GPS uređaj na mobitelu. Učiteljica Mirjana je naglasila  da je zemljovid svim planinarima osnovno sredstvo za orijentiranje, gdje se nalazimo i kuda moramo ići. Grupe su se izmjenjivale.

Zatim je uslijedio kviz koji je organizirao vodič Kruno „ Prema listu imenuj drvo“. Neki su planinari uspješno prepoznali i brzo dali odgovore. Svi su bili nagrađeni čokoladama  i keksima, te suhim voćem. Slatke nagrade je pripremio vodič Kruno i upoznao planinare s planinarskom etikom „Sve se dijeli“ i na planini ne ostavljamo ništa - „Sve smeće ide s nama!“

Došlo je vrijeme povratka. Vratili smo se drugom stazom, spustili na Veliki Erjavec i pravac Svetice. U Svetice smo došli u 13.30 h, a roditelji su već nestrpljivo čekali.

Učiteljica Mirjana je bila presretna jer su se neki prvi put „popeli“ na vrh. Veliko hvala profesorici Sandri koja je svoje slobodno vrijeme odvojila kako bi pomogla voditeljima, a pokazala je svojim učenicima kako što više slobodnog vremena trebaju korisno provoditi u prirodi i kretanju.